Projekt “Psihološko savjetovalište za roditelje djece oboljele od celijakije”

Slika zajedno

Sastavni dio poteškoća djeteta s celijakijom predstavlja svijest o tjelesnim i ostalim poteškoćama uzrokovanih konzumacijom nedozvoljenih namirnica, što ga dovodi u niz osobno i socijalno zahtjevnih situacija. S jedne strane, važno je da dijete nauči što „pogrešna“ hrana čini organizmu te se upozna sa simptomima (iskustveno i kroz edukaciju o hrani), a potom da počne proces razumijevanja i prihvaćanja specifičnosti životnog stila koji se od njega očekuje da bi ga na najbezbolniji i konstruktivan način integriralo u svoju svakodnevicu. Za ovaj cjelokupan proces od iznimne i ključne važnosti su članovi obitelji s kojima dijete živi, odnosno oni članovi (roditelji, skrbnici, bake i djedovi i sl.) koji odlučuju o načinu prehrane djeteta i educiraju ga o istome te koji pružaju razumijevanje i emocionalnu podršku u suočavanju s novim izazovom u životu. Upravo zbog toga važno je poučavati i osnaživati roditelje – da bi bili dobra podrška svom djetetu.

Rad s roditeljima je ključan jer doprinosi normalizaciji i integraciji bolesti u obitelji. No nažalost, često odrasli, pa onda ni djeca, u tome ne uspijevaju, bilo uslijed prevelike preplavljenosti emocijama i novom, neočekivanom životnom situacijom, bilo uslijed neadekvatnih reakcija odraslih koje možda mogu više štetiti nego koristiti. Znamo da roditelji svojoj djeci žele pružiti najbolje, no ponekad je to zamagljeno osobnim ograničenjima, strahovima i poteškoćama u nošenju s činjenicom da je dijete bolesno.
Projekt je realiziran kroz ciklus od 3 radionice od 1,5 sat i vodila ga je Dušanka Kosanović, psihologinja, obiteljski terapeut i trenerica/edukatorica u području rada s roditeljima i pedagoškim djelatnicima i voditeljica Familylab Hrvatska.
Cilj psiholoških radionica bio je osnažiti roditelje u obiteljima u kojima žive djeca oboljela od celijakije. To je važno kako bi svi članovi obitelji razumjeli specifične zahtjeve i promjene koje bolest stavlja pred obitelj te prihvatili celijakiju i poseban režim ponašanja koji ta bolest iziskuje te nastavili
nesmetano funkcionirati kao pojedinci i kao obitelj. Kao i kod svake kronične bolesti, i kod celijakije je važno osvijestiti koje sve promjene za pojedinca i cijelu obitelj bolest djeteta nosi i kako određuje i utječe na djetetov život i život cijele obitelji.
Kroz tri radionice na interaktivan način obradili smo teme:

  • razumijevanje bolesti u obitelji i mogućih reakcija svih njezinih članova; podrška u nošenju s emocionalnim i drugim reakcijama vezano uz suočavanje s celijakijom kod djeteta
  • razvoj samosvijesti i njena važnost u prihvaćanju bolesti te osiguravanju neophodne neovisnosti djeteta
  • važnost i uloga komunikacije u obitelji, izgradnja odnosa u obitelji s naglaskom na odnos s drugom djecom u obitelji

Također, ovim radionicama nastojali smo podučiti roditelje kako da razgovaraju o njima ili djeci neugodnim ili teškim temama i pomoći im kako komunicirati u socijalnom okruženju kada je dijete, na neki način, drugačije. Kada roditelji imaju znanje i adekvatnu podršku za sebe to je jedan od najboljih preduvjeta dobre brige i pružanja podrške oboljelom djetetu kao i cijeloj obitelji.
Važna tema u ovom projektu je partnerski odnos (ili drugi važni odnosi koje roditelj ima ako nije u partnerskom odnosu) – u svrhu osnaživanja i jačanja roditelja kao ključnih osoba da kao prvo, oni sami prođu kroz proces suočavanja, a onda budu najbolja podrška djetetu koje se nosi s bolesti, kao
i drugoj djeci u obitelji. Ovo je važna tema i u obiteljima s više djece koja se mogu osjećati zapostavljena, zabrinuta, nesigurna i sl. naspram svog oboljelog brata/sestre.
Osnaživanjem roditelja i postizanjem gore spomenutih ciljeva doprinosimo tome da se oboljela djeca osjećaju sigurnije te razvijaju svoje samopouzdanje i samosvijest. Samosvijest je ključni element u razvoju zdrave ličnosti djeteta, u izgradnji odnosa prema sebi, članovima obitelji, drugim vršnjacima i vanjskom svijetu. Razvoj samosvijesti je iznimno važan aspekt mentalnog zdravlja u integriranju bolesti kao sastavnom dijelu života, i to u posebno osjetljivom periodu djetinjstva, pred-tinejdžerstva ili tinejdžerstva. Djeca i mladi s razvijenom i zdravom samosvijesti, unatoč ograničenjima koje pred njih može staviti bolest, mogu živjeti ispunjene živote, razvijati prosocijalna ponašanja i imati neometanu socijalizaciju koja nam je svima iznimno važna, od ranog djetinjstva pa do starije životne
dobi.

Projekt je financiran sredstvima koje smo dobili na Javnom natječaju za financiranje programa i projekata udruga iz područja zaštite zdravlja iz Proračuna Grada Zagreba za 2020.